Najviše sam voljela uvečer nakon napornog dana da legnem u krevet sa bakom i ona mi priča o ratu gdje je izgubila dva brata i sina, djed je bio teško ranjen, srušili su nam i kuću. Imala je mononukleozu i ozdravila je. Naučila me je moliti, čitati. Odgojila me je u predivnu osobu, sa velikim srcem, punu razumijevanja.
Baka je imala težak moždani gdje je ostala nepokretna, izgubila govor. Bila je u komi 21 dan. Obilazili smo je, svi smo joj pričali, stiskali za ruku. Ali kad sam je ja stisnula za ruku črvsto me je uhvatila. I otvorila oko. Dok sam je pokrivala majica mi se digla i ona je spustila. Pričala sam joj kako mi je najvažnija osoba na svijetu, suze su mi pošle i ona ih je obrisala.
Umrla je večer prije mog 18-og rođendana. Suze nisam pustila, pričala, jela par dana, popustila u školi. Onda sam se trgnula, znala sam da nije ponosna na mene. Učila sam i prije par mjeseci sam završila fakultet. Svi su bili tu osim nje. Ostatak dana sam provela plačući. Bako volim te i fališ mi…
0 komentari:
Objavi komentar